POLJOPRIVREDA

Sektor poljoprivrede ima važnu ulogu u ekonomiji Crne Gore, pa i Glavnog grada Podgorice. Iako je poljoprivreda, zajedno sa sektorom turizma, razvojni i ekonomski prioritet nacionalne ekonomije, na osnovu zvanične statistike u poljoprivredi je stalno zaposleno samo 1,5% od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori.

Povoljni klimatski i zemljišni uslovi (Zeta, Malesija, Bjelopavlići), uz mogućnost navodnjavanja, omogućavaju rano sazrijevanje plodova i dug period plodonošenja, a samim tim i značajne prihode.

Kad je u pitanju sjeverni dio Glavnog grada, prisutan je veliki broj gazdinstava, sa malim stočnim fondom (goveda, ovce, koze). Sektor stočarstva karakteriše visoko učešće malih farmi, visok nivo usitnjenosti poljoprivrednih obradivih parcela, nizak nivo modernizacije poljoprivrednog gazdinstva i nedostatak investicionog kapitala.

Isto tako, različita nadmorska visina pruža mogućnosti uzgoja različitih kultura, od ranog povrća, voća i vinograda do uzgoja životinja na bogatim planinskim pašnjacima. Očuvana životna sredina omogućava i proizvodnju širokog asortimana tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda.

Količina obradivog poljoprivrednog zemljišta na nivou Crne Gore iznosi oko 36,67%, odnosno 12,05%, ako u obradivo zemljište uzmemo u obzir samo oranice i njive, te voćnjake i vinograde. Slična situacija po pitanju iskorišćenosti obradivog poljoprivrednog zemljišta je i na nivou Glavnog grada. Naime, obradivo poljoprivredno zemljište čini 34% ukupnih poljoprivrednih površina, dok je znatno veće učešće pašnjaka, oko 63%. Ako u okviru obradivog zemljišta uzmemo u obzir samo oranice i njive, voćnjake i vinograde, onda je taj procenat manji i iznosi oko 16,83%.

Ratarska proizvodnja

Od ratarskih kultura najviše su zastupljene žitarice, kukuruz i pšenica, čije uzgajanje ima trend blagog rasta.

Povrtlarska proizvodnja

U povrtlarskoj proizvodnji: krompir, lubenica, dinja, paradajz i paprika zauzimaju značajno mjesto. U Glavnom gradu najviše se proizvodi krompir, i to uglavnom u GO Tuzi. Krompir je najznačajnija gajena biljka u Crnoj Gori i zauzima najveće poljoprivredne površine, jer je proizvodnja moguća na različitim nadmorskim visinama. U ovoj godini, na teritoriji Glavnog grada je zasađeno oko 700 ha krompira.

Proizvodnja u zaštićenom prostoru

Proizvodnja u zaštićenom prostoru – plastenicima, na području Glavnog grada – Podgorice je na nivou prošlogodišnje. Na području Skadarskog basena, gdje je ova proizvodnja najviše zastupljena, ima preko 25 ha površine u zaštićenom prostoru. Proizvođači sa ovog prostora pokušavaju prvi da izađu na crnogorsko tržište proizvodnjom ranog povrća (salata, paprika, krastavac, paradajz) i da zadovolje potrebe građana u tom periodu. Međutim, najveći broj ovih plastenika nije urađen po standardima, zbog potrebe velikih ulaganja, pa tako proizvođači često pretrpe velike štete od elementarnih nepogoda na plastenicima.

Vinogradarstvo

Od stupanja na snagu Zakona o vinu (2007. godine) evidentirano je 341 individualnih vinogradara i vinara sa područja Glavnog grada sa 921.474 čokota vinove loze.

U registar proizvođača grožđa i vina upisan je i Biotehnički fakultet sa 63.953 čokota i AD Plantaže „13 jul“ sa 9.033.312 čokota, što znači da je ukupno evidentirano 10.018.736 čokota vinove loze na području Glavnog grada.

 

Tabela 1: Broj upisanih proizvođača i čokota vinove loze

Tabelarnim pregledom prikazani su podaci o upisanim proizvođačima grožđa u individualnom sektoru, kao i broju čokota po godinama:
 

Tabela 2: Broj upisanih privatnih proizvođača i njihovih čokota vinove loze po godinama

Sljedeći grafikoni prikazuju kako je iz godine u godinu rastao broj evidentiranih- registrovanih vinogradara, kao i čokota vinove loze:
 

Grafik 1: Br.čokota vinove loze po vrsti proizvođača

Grafik 2: Broj evidentiranih čokota vinove loze

Takođe, shodno Zakonu o alkoholnim pićima, ovaj Sekretarijat od 2009. godine vodi Registar proizvođača alkoholnih pića i do sada je u navedeni Registar upisano 15 proizvođača.

Voćarstvo

Crnogorski sektor voćarstva karakteriše velika usitnjenost. Kada je u pitanju Glavni grad -Podgorica evidentna je sličnost sa Crnom Gorom. Gotovo u svim seoskim domaćinstvima uzgaja se voće, uglavnom za sopstvenu potrošnju i preradu. Usled rastuće potražnje, kroz razvoj seoskog turizma, proizvodnja voća treba da se razvija kako bi zadovoljila potrebe tržišta.

Stočarstvo

U stočarskoj proizvodnji odnos proizvodnje na nivou Glavnog grada i na nivou Crne Gore daje znatno drugačiju sliku. Ovo je grana poljoprivrede koja je mnogo manje zastupljena u Podgorici, u odnosu na povrtlarsku. Nerazvijenost stočarstva uslovljena je, prvenstveno, usitnjenim gazdinstvima – tradicionalno ekstezivnim načinom proizvodnje, kao i nedovoljno iskorišćenim raspoloživim prirodnim resursima.

Glavni grad raspolaže prirodnim resursima (livade i pašnjaci), koji su nedovoljno iskorišćeni za razvoj stočarske proizvodnje.

Podaci o stočnom fondu, unazad nekoliko godina, pokazuju da je stočarstvo u opadanju, što je posljedica, u prvom redu napuštanja (depopulacije) sela, kao i urbanizacija pojedinih naselja Glavnog grada Podgorice. Stočarstvo dominira u ruralnim sredinama i glavno je zanimanje seoskog stanovništva. Gajenje stoke je pogodno iz razloga što je na sjevernom podruju Glavnog grada pretežno poljoprivredno zemljište – livade, pašnjaci, šikare i makije.

Pčelarstvo

Pčelarstvo ima dugu i bogatu tradiciju u Crnoj Gori, pa samim tim i u Glavnom gradu. Velike površine pokrivene prirodnim livadama i pašnjacima sa kraškim regionima bogatim florom i sa dosta različitog medonosnog bilja pružaju povoljne uslove za pčelarstvo.

U Crnoj Gori postoji oko 50.000 košnica, od čega 10.000 u Glavnom gradu, sa proizvodnjom meda od oko 100 tona ili 10 kg po košnici.

 

Organska proizvodnja

Poljoprivredno zemljište i vodni resursi Crne Gore su u velikoj mjeri sačuvani od industrijskog zagađenja i kao takvi odgovarajućim korišćenjem mogu obezbjediti proizvodnju organske hrane (mesa i mliječnih proizvoda, meda, ribe, povrća, voća, kao i prirodne čiste i pitke vode). Dakle, postoji veliki potencijal za organsku proizvodnju. Imajući u vidu da su sistemi poljoprivredne proizvodnje u velikoj mjeri ekstenzivni i sa ograni enom upotrebom hemijskih pesticida i đubriva, evidentno je da je prelazak na metode organske proizvodnje manje komplikovan.

Od 2007. godine „Monteorganica“, kao certifikaciono tijelo za registraciju organske proizvodnje, vrši registraciju proizvođača koji se bave ovim vidom proizvodnje na teritoriji Crne Gore. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore, te tijela za kontrolu i certifikaciju, broj prijavljenih proizvođača za registraciju ove proizvodnje iznosi 240. Međutim, samo njih stotinak je u postupku uspostavljanja organske proizvodnje, odnosno dobijanja odgovarajućeg znaka.

Naše tržište organske proizvodnje se tek formira, tako da na njemu nema dovoljno organskih proizvoda i najčešće nemaju problema da nađu put do potrošača.

Kada je u pitanju područje Glavnog grada, 6 proizvođača je upisano u Registar proizvođača organske poljoprivrede, od kojih je 4 u prelaznom periodu, a 2 ima sertifikat za organski proizvod i to med, smokve i divlji nar.